4 results found for: “Yale_School_of_Management”.

Main result

Globalno zatopljenje

Savremena upotreba pojma klimatske promjene podrazumijeva globalno zatopljenje koje je prouzrokovalo čovječanstvo i utjecaj tih promjena na vremenske prilike na Zemlji. Iako je bilo klimatskih promjena u prošlosti, trenutne su znatno brže od svih zabilježenih u historiji Zemlje. Glavni uzrok su emisije stakleničkih plinova, većinom ugljik-dioksida (CO2) i metana, koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva u energetske svrhe. Drugi uzročnici emisija jesu ratarstvo, proizvodnja čelika i cementa te gubitak šuma. Na rast temperature također utječu gubici snježnog pokrivača koji reflektira sunčevu svjetlost i otpuštanje ugljik-dioksida iz šuma pogođenih sušama. Sve ovo ubrzava proces globalnog zatopljenja. Temperature na tlu porasle su dvostruko brže u odnosu na globalni prosjek. Pustinje se proširuju, dok su toplotni valovi i šumski požari sve češći. Povećano zagrijavanje na Arktiku doprinijelo je topljenju permafrosta, lednika i gubitku morskog leda. Povećane temperature također izazivaju snažnije oluje i druge ekstremne vremenske prilike. Zbog promjena okoliša, mnoge vrste primorane su se seliti iz svojih staništa – koralnih grebena, planina, Arktika i drugih sličnih mjesta – dok drugima prijeti opasnost od izumiranja. Ljudima prijeti nestašica hrane i vode, češće i snažnije poplave, toplotni valovi, bolesti i ekonomska šteta. Klimatske promjene također mogu postaći seobu ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija smatra da su klimatske promjena najveća prijetnja globalnom zdravlju u 21. stoljeću. Čak i ako se uspije smanjiti buduće zatopljenje, pojedine posljedice – kao što su porast razine mora, zatopljenje i zakiseljenje okeana – potrajat će stoljećima. Već su osjetne mnoge posljedice trenutne razine zatopljenja, koja je otprilike 1,2 °C. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) predviđa veće posljedice kad taj broj pređe 1,5 °C. Dodatno zatopljenje povećava rizik prekoračenja klimatskih kritičnih tačaka, od kojih je jedna otapanje Grenlandske ledene ploče. Rješenje problema klimatskih promjena podrazumijeva poduzimanje određenih radnji kojima bi se ograničila količina zatopljenja te prilagodilo trenutnim i predstojećim klimatskim promjenama. Buduće zatopljenje može se ublažiti smanjenjem emisija stakleničkih plinova i uklanjanjem ih iz atmosfere. Da bi se to ostvarilo, bit će potrebno preći s uglja na solarnu i energiju vjetra te povećati učinkovitost energije. Emisije će se dodatno smanjiti prelaskom na električna vozila i toplotne pumpe. Sprečavanje rašumljavanja te intenzivno pošumljavanje može pomoći apsorpciji CO2. Pojedine zajednice mogu se prilagoditi klimatskim promjenama tako što će poboljšati zaštitu obala, bolje upravljati nepogodama i razviti otpornije usjeve. Rješenja sama po sebi ne mogu smanjiti rizik snažnih, opsežnih i trajnih posljedica. Zemlje potpisnice Pariskog sporazuma 2015. dogovorile su se da će, poduzimanjem raznih mjera ublažavanja, zadržati razinu zatopljenja "ispod 2 °C". Međutim, i kad se uzmu u obzir obaveze propisane sporazumom, temperatura bi se do kraja stoljeća mogla povisiti do otprilike 2,7 °C. Da bi se porast temperature zaustavio na 1,5 °C bit će potrebno prepoloviti emisije do 2030. te doseći nulte neto stope do 2050.